Postovane dame i gospodo,
Nakon sto smo procitali intervju premijera bosanskohercegovackog entiteta Republika Srpska Milorada Dodika „Nedam nas za EU“ http://derstandard.at/1282979509446/STANDARD-Interview-Dodik-Geben-uns-fuer-die-EU-nicht-her, koji je objavljen 12.9.2010. u „Standardu“, bili smo veoma uznemireni i imali smo potrebu za pojasnjenjem i zauzimanjem naseg stava prema odredjenim izjavama gosp. Dodika.
Najprije, zelimo naglasiti da mi „Standard“ dozivljavamo kao veoma ozbiljnu i profesionalnu novinu, koju rado citamo.
Medjutim, posto smo utvrdili da je „Standard“ samo u ovoj godini objavio vise tekstova kontroversnog politicara Milorada Dodika, kojeg vecina bosanskohercegovackih gradjana smatra separatistom i ultranacionalistom, vasa je novina puno izgubila na kvalitetu i na nasem povjerenju. Da se preciznije izrazimo, veoma nas je razocaralo kada smo uvidjeli da je Milorad Dodik kao jedini bosanskohercegovacki politicar dobio veoma puno prostora u vasoj novini da uz pomoc laznih tvrdnji siri svoje nacionalisticke i separatisticke ideje – i to sve u izbornoj godini u Bosni i Hercegovini!
On je cak dobio prostor za poricanje genocida u zasticenoj enklavi UN-a Srebrenica, kojeg su vise medjunarodnih i bosanskohercegovackih sudova utvrdili, odnosno potvrdili. Zbog toga bi se u funkcionalno-pravnoj drzavi islo u zatvor!
Iz tih razloga, mi taj intervju ne bi oznacili novinarstvom, vec instrumentaliziranjem jedne novine u politicke svrhe. S druge strane, pazljivi i dobro obavjesteni citaoci mogu razumjeti zasto se Milorad Dodik dozivljava kao osoba koja unosi nemir, siri strah i porice genocid.
I pored krvave agresije u 90-tim godinama i nevjerovatne pasivnosti medjunarodne zajednice, Bosna i Hercegovina je i danas suverena i nezavisna drzava (to potvrdjuju Rezolucija 1244 i Dejtonski mirovni sporazum). Medjutim, najveca potvrda toga je vecina gradjana BiH, koji su se u razdoblju od 1992. do 1995. godine borili za ocuvanje Bosne i Hercegovine kao multietnicke i multikulturalne drzave.
Koncentracioni logori i masovna silovanja u Bosni i Hercegovini kao dio sistematskog etnickog ciscenja i kao ratna strategija snaga srpskih nacionalista (prema istrazivanju Amnesty International-a pod nazivom „Cija pravda“ u BiH je silovano do 50.000 zena), kao i uzasni dogadjaji u okruzenim gradovima poput Sarajeva, Tuzle, Bihaca, Gorazda, Zepe ili Srebrenice, koje su opsjedali srpski nacionalisti, su ostali duboko utisnuti u nasim zivotima. Nasi mrtvi se jos uvijek iskopavaju iz masovnih grobnica, kojih je do sada pronadjeno oko 400, skoro iskljucivo na teritoriju Republike Srpske. Prema izjavama radnika Instituta za nestale osobe BiH http://www.ic-mp.org do sada je u masovnim grobnicama pronadjeno oko 20.000 zrtava (skoro sve identificirane zrtve su Bosnjaci).
Iz tih razloga nas jos vise zabrinjava kada moramo u jednoj ozbiljnoj austrijskoj novini citati o poricanju genocida nad Bosnjacima (koji je medjunarodno priznat), o poricanju bosnjackog naroda i bosanskoga jezika (koji imaju skoro hiljadugodisnju tradiciju), i to sve sa ciljem destabiliziranja drzave Bosne i Hercegovine.
Izjave poput „mi Srbi“ su tipican sindrom nacionalista (takve izjave slusamo danas takodjer od Radovana Karadzica, koji je, izmedju ostalog, u Haskom tribunalu optuzen za genocid u 11 bosanskohercegovackih opcina). Velika je to nepravda prema Srbima-neistomisljenicima, kada takvi ultranacionalisti sebi dozvole govoriti u ime jednog cijelog naroda. Zbog takvih izjava, koje obuhvataju citavu naciju, mnogi se Srbi, koji nisu imali nista s tim zlodjelima, danas nalaze pod pritiskom.
Da se ne zaboravi: bosanskohercegovacka ratna vlada, koja se, izmedju ostalog, suprostavila velikosrpskim ideolozima, je bila svo vrijeme multietnicka. Srpski clanovi ratnog Predsjednistva BiH su bili prof. dr. Mirko Pejanovic, prof. dr. Tatjana Ljujic-Mijatovic, Miro Lazovic, dok su jedan general Armije BiH Jovan Divjak, kao i vise drugih oficira, bili takodjer Srbi.
Do krajnjeg strateskog cilja kojeg je postavio Radovan Karadzic: stvaranje homogene srpske drzave u Bosni i Hercegovini i uklanjanje rijeke Drine kao granice izmedju srpskih drzava ipak nije doslo. Medjutim, mnogi su Bosanci osjetili na svojoj kozi homogenizaciju stanovnistva Republike Srpske, koju je velikosrpska politika ostvarivala putem genocida i etnickog ciscenja nesrba i Srba-neistomisljenika. Na osnovu toga, vecina bosanskohercegovackog stanovnistva taj dio BiH dozivljava kao ratni plijen velikosrpskih ideologa. San o Velikoj Srbiji: http://www.bmlv.gv.at/omz/grafiken/vollbild/brill3600.png
Kroz razlicite postupke protiv ratnih zlocinaca u Haskom tribunalu (http://www.icty.org/), i po tom pitanju dolazi sve vise cinjenica na vidjelo. Zbog toga se ne treba cuditi da samo postojanje Republike Srpske vecinu gradjana BiH podsjeca na okrutne zlocine, progone, smrt i bijedu. Razumljivo je da ti ljudi sadasnje stanje (koje sobom nosi i mnoge politicke i ekonomske poteskoce) ne mogu prihvatiti, te da se zalazu za pravednu, demokratsku i funkcionalnu unutrasnju strukturu svoje zemlje. Za strukturu koja nije zasnovana na nasilju i progonima. S druge strane, Dodikov „hipoteticki“ poziv na podjelu zemlje nije samo znak toga da se radi o smutljivcu i huskasu, vec i o krajnje neodgovornom politicaru.
Spomenuta brojka od 96.000 zrtava je trenutni rezultat istrazivanja Istrazivacko dokumentacionog centra – IDC (http://www.idc.org.ba/). Ta brojka medjutim nije konacna, posto mnoge zrtve jos uvijek nisu identificirane niti pronadjene. Postupak potrage i identifikacije zrtava ce potrajati jos nekih 15-tak godina (npr. jucer je pronadjena nova masovna grobnica kod Sanskog Mosta). IDC-ovi rezultati istrazivanja civilnih zrtava rata u BiH su pokazali da su preko 83 % zrtava bili Bosnjaci, preko 10 % Srbi, preko 5 % Hrvati i oko 1 % ostali.
Po pitanju unistenja dzamija, crkava i sinagoga, po podacima IDC-a u toku rata u BiH je osteceno ili unisteno 1.648 objekata Islamske zajednice, 311 objekata katolicke crkve, 34 objekta pravoslavne crkve i 7 objekata jevrejske zajednice.
U bosanskohercegovackom entitetu Republika Srpska, ratni zlocinci su unistili preko 600 dzamija (sve osim jedne u Mrkonjic gradu). To je takodjer jedan od dokaza etnickog ciscenja Bosnjaka sa tog dijela BiH. Na osnovu toga, ponovna izgradnja dzamija, kao i svih drugih bogomolja, se razumjeva kao mirotvorni znak, te kao simbol normalizacije stanja u BiH.
Srdacno,
Predsjednistvo CSI-a Austrije
_____________________________
Centar savremenih inicijativa Austrije (CSI)
Kulturno-znanstvena mreza
Dauphinestr. 42b, A-4030 Linz
Tel./Fax: 0043 732 302 734
E-Mail: info@zzi.at
www.zzi.at
Šta je sa mojim tetkom Čauševićem,mesarom u Partizanskoj ulici?
zdravo!
prvo pročitajte definiciju genocida pa onda pričajte o genocidu. što se tiče silovanja 50000 to je laž zbog propagande i svjetske podrške. isto ko brojka silajđiča još 1993 o ubijenih 300000 muslimana a danas brojka 100000 svih naroda. stvarana je mržnja a narod su ovce što samo vjeruju. genocid je i to da danas u tuzli, sarajevu, zenici, mostaru …….nema srba za bošnjake je to pobjeda da u njihovoj sredini ne živi krščani.
Pa ucini i ti korak ,vrati se u Mostar ,Tuzlu … ,doprinos sjedinjenju je obostran.
Mi smo TU na nasem,kakavom-takvom,(vratili se)pa budi i ti na svom kakvom-takvom.
Čim čovjek brani svoju državu svoju republiku odma je on separatista i ultranacionalista, a ucinjeno je više za hrvate i muslimane u RS nego za srbe u Federaciji, zato Federacija i neće popis stanovništva jer se plaši broja povratnika. Dosta je federacija izvlačila pare iz Republike Srpske, kad im već ne odgovaramo što se ne rastanemo, mi na svoju stranu oni na svoju, dve različite države, i neće onda biti prepucavanja vi ono ovi ono, al doće i dan da se rasavimo od onih šupaka iz Federacije.!